ZANIMLJIVOSTI IZ SVIJETA: ožujka 2016

¹⁾ Prema Ustavu Srbije od 30. rujna 2006. službeni su srpski jezik i ćirilično pismo, dok su u autonomnoj pokrajini Vojvodinislužbeni i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski izapadnorusinski jezik;
²⁾ .rs je službeno prihvaćen i dodjeljen Srbiji, a u upotrebi je odožujka 2008.

Srbija (službeni naziv: Republika Srbija) kontinentalna je država u jugoistočnoj, djelomično u srednjoj Europi. Površinom spada među zemlje srednje veličine. Na sjeveru graniči s Mađarskom, na zapadu s Hrvatskom,Bosnom i Hercegovinom, na jugozapadu sa Crnom Gorom, na istoku s Rumunjskom i Bugarskom te na jugu sMakedonijom i Republikom Kosovo. Glavni grad je Beograd.

Sadašnje granice Srbije su uspostavljene (osim granice s Kosovom) nakon Drugog svjetskog rata stvaranjemJugoslavije. Republika Srbija je nastala kao samostalna država 2006. nakon što su građani Crne Gore na referendumu odlučili napustiti državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Prema Ustavu Republike Srbije, u sastavu Srbije nalaze se autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija. Kosovo je 2008. godine proglasilo neovisnost, što je priznalo 85 zemalja članica OUN, čemu se službeni Beograd protivi.

Prema političkom ustroju Srbija je parlamentarna Republika. Srbija je članica Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe,Partnerstva za mir te Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Srbija je i službeni kandidat za članstvo uEuropskoj uniji.

Sadržaj

[sakrij]

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Srbije

Prapovijest, stari i srednji vijek

Podrobniji članci o temama: Srbija prije dolaska Srba i Srednjovjekovna Srbija

Vinčanska kultura.

Car Stefan Uroš IV. Dušan u posjetu Dubrovniku.

U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu te u 9. primili kršćanstvo.^[1] Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom od 750. do 959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. Od 1085. do 1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.

Godine 1168. na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja. Nemanjina država obuhvaćala je sljedeća područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bezPrizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave te gornje i srednje Podrinje. Godine 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine poslije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Dušana, kada je obuhvaćala teritorij današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije,Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša V. 1371., rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.

Od 1371. do 1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. Dana 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. Godine 1402. Lazarev sin Stefan postaje despot. Od 1427. do 1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.

Rani novi vijek (Osmansko carstvo)

Srpska revolucija (1806.-1835.) - na slici bitka na Mišaru 1806. pod vodstvomKarađorđa Petrovića vođePrvog srpskog ustanka

Srbija je pala pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjeleHrvatske. Zbog turske najezde i nasilja nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. daje dozvolu Srbima nastaniti se u Habsburškoj monarhiji, što je prouzročilo prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do druge seobe Srba došlo je nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta su područja naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice takvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.

Devetnaesto stoljeće

Podrobniji članci o temama: Kneževina Srbija, Kraljevina Srbija, i Velika Srbija

Srbija u granicama poslijeBerlinskoga kongresa 1878.

Zbog turske tiranije nad srpskim življem, u Orašcu je 1804. podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. 15. veljače 1815. podignut је Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem.

Rezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835.Godine 1867. donijet je sultanov ukaz (ferman) o povlačenju turske vojske iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je naBerlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Tih godina nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje za stvaranjem Velike Srbije unutar viših državnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem agresivnih ratova Srbije sa susjedstvom.

Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.

Dvadeseto stoljeće

Balkanski ratovi

Podrobniji članak o temi: Balkanski ratovi

Petar I. Karađorđević , Kralj Srbije

Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj – izlazak na Jadransko more preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovoljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja zapadne Bugarske.

Teritorijalna ekspanzija Srbije nakon Balkanskih ratova.

Prvi svjetski rat

Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat.Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine poslije probijena je solunska bojišnica.

Međuratno razdoblje (Kraljevina SHS/Jugoslavija)

Podrobniji članak o temi: Kraljevina Jugoslavija
Krajem studenog priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina.Država Slovenaca, Hrvata i Srba, zbog opasnosti od talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća uZagrebu 25. studenog 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.

Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 9. listopada 1934. u Marseillu od strane Vlade Černozemskog, člana makedonske revolucionarne organizacije VMRO.

Drugi svjetski rat

Podrobniji članci o temama: Drugi svjetski rat u Jugoslaviji i Nedićeva Srbija

Središnji trg u Beogradupočetkom 20. stoljeća.

Nijemci odvode zarobljenike na strijeljanje. Masakr u Kragujevcu1941.

U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije, koja je započela Bombardiranjem Beograda 6. travnja 1941. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije ušao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te pomagači njemačkim okupatorima Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpusDimitrija Ljotića.

Josip Broz Tito i Moša Pijade u partizanima 1942.

Poslijeratna Srbija (SFRJ)

Podrobniji članak o temi: Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine zabranjen je povratak u zemlju dinastiji Karađorđevića,^[2] a Jugoslavija je proglašena za republiku pod nazivom Demokratska Federativna Jugoslavija. Ovaj naziv je ubrzo (1946.) promijenjen u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a Srbija postaje jedna od šest federalnih Narodnih Republika. Ustavom Jugoslavijeod 1963. godine država mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a Srbija dobiva naziv u SR Srbija.

Srbija nakon raspada SFRJ

Podrobniji članci o temama: Raspad SFRJ i Savezna Republika Jugoslavija

Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi između Oslobodilačke vojske Kosova i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.

Dvadesetprvo stoljeće

Podrobniji članak o temi: Srbija i Crna Gora

Zoran Đinđić prvi premijer Srbije nakonRevolucije 5. listopada 2000.

Nakon izbora 2000. godine dolazi do općih prosvjeda 5. listopada jer Slobodan Milošević nije želio prihvatiti rezultate izbora i izbornu pobjedu kandidata Demokratske opozicije Srbije Vojislava Koštunice. Pristalice DOS-a dolazile su u Beograd od ranog jutra, organizirano iz više pravaca, iz cijele Srbije, a predvodili su ih vođe te koalicije na čelu sa Zoranom Đinđićem , prvim demokratski izabranim gradonačelnikom Beograda i nakon sloma Slobodana Miloševića , prvim demokratskim premijerom Srbije. 6. listopadaSlobodan Milošević se obratio narodu putem televizije i službeno priznao poraz na izborima.

Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost dvjema republikama.

12. ožujka 2003. godine , ispred zgrade Vlade Republike Srbije u Beogradu, izvšen je atentat na Zorana Đinđića , tadašnjeg srpskog premijera.

Otcjepljenje Crne Gore

Podrobniji članak o temi: Crnogorska povijest

Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.

Otcjepljenje Kosova

Podrobniji članak o temi: Kosovo

U ožujku 2008. Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije, a do sada ga je priznalo 70-ak država^[3] i smatra se samostalnom republikom pod međunarodnim nadzorom, dok Republika Srbija još uvijek područje Kosova smatra sastavnim dijelom svog državnog područja.

Zemljopis

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Srbije

Reljef

Zemljopisne regije Srbije

Srbiju čine tri velike zemljopisne cjeline: Panonska nizina, brežuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje.

Panonska nizina zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i praporne visoravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).

Zapadna Morava , središnja Srbija

Južno od Save i Dunava prevladava brdovito područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko dvije trećine površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine.

Područja viša od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i skupina viših planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu. Najznačajnije planine u Srbiji suTara, Kopaonik, Suva planina, Zlatibor, Zlatar, Fruška gora i Balkan.

70% površine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 30% spada u Srednju Europu(Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u dužini od 2114 km, a dužina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Kosovu 352 km, BJR Makedoniji 221 km, Crnoj Gori203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.

Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Tri su planinska vrha iznad 2000 metara nadmorske visine,^[4]a najviši od njih je Midžor (na granici s Bugarskom u Staroj planini). Visine je 2168 m.^[5] Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvanešume. Srbija je bogata i vodama.

Zlatibor

Tlo

Midžor, najviši vrh Srbije, Balkan (planina) , istočna Srbija

Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.

Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).

Na pomoravskom području prevladavaju aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.

Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.

Vode

Rijeke Srbije najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Vode s većeg dijelametohijskog područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji:Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km² (ukupna površina jezera je 253 km ²).

Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.

Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takvaakumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perućačko i Zvorničko (na Drini).

Biljni pokrov

Pančićeva omorika, endemska vrsta u nacionalnom parku Tara.

Cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-zemljopisnoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 27% šumskih površina.^[6]

Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:

Nizinski pojas (područje aluvijalne ravnice Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine i Kosova polja) – šume hrasta lužnjaka, jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.

Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava) – šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.

Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na vapnenačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.

Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niskeklekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.

Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenjara, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.

Zaštićena priroda

Podrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Srbije

Srbija ima četiri nacionalna parka (Đerdap, Kopaonik, Tara, Fruška gora) te veći broj parkova prirode, prirodnih rezervata i spomenika.

Stanovništvo

Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Srbije

Razmještaj i sastav stanovništva

Srbija ima prema zadnjem popisu iz 2002. godine 7 498 001 stanovnika^[7] i spada u srednje naseljena europske države s prosječnom gustoćom naseljenosti od 111 st/km². U glavnom gradu živi 20% ukupnog stanovništa. Od ukupnog broja stanovništva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovništva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najgušće je naseljena peripanonska Srbija (najviše zbog grada Beograda). Vojvodina i planinsko-kotlinsko područje nešto je rjeđe naseljeno od državnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. Kosmet ima više od 200 st/km², a osim južnog Pomoravlja, ostale subregije imaju manje od 50 st/km².

Ukoliko se izuzme razdoblje Drugog svjetskog rata, broj stanovnika Srbije se od početka 20. stoljeća stalno povećavao, najviše na Kosovu i Metohiji. Gotovo čitava Središnja Srbija, izuzev većih gradova u posljednje vrijeme bilježi pad broja stanovništva, kao i Banat i središnji dijelovi Bačke. Stanovništvo većih urbanih područja više se povećava doseljavanjem nego vlastitim prirodnim prirastom.

Poslije drugog svjetskog rata stanovništvo Srbije u cjelini stari. U zadnja dva desetljeća u Središnjoj Srbiji i Vojvodini smanjuje se broj radno sposobnog stanovništva. U razdoblju od 1961. do 2002. udio mladog stanovništva (0-19 godina) smanjio se s 35% na 22% dok se udio starog stanovništva popeo s 11% na 24%.

Demografska povijest

1991. 9.778.991 st. (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi)^[8]
1981. 9.313.676 st. (Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi)^[9]
1971. 8.446.591 st. (Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 %)
1961. 7.642.227 st. (Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi)
1953. 6.979.154 st. (Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 %)
1948. 6.527.966 st. (Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi) ^[10]

Narodnosni sastav

Podrobniji članak o temi: Srbi

Većinsko dvotrećinsko stanovništvo od Srbijinih devet i pol milijuna stanovnika čine Srbi, dok su jedna trećina nacionalne manjine.

Etnička struktura po općinama, popis 2002.

Srbija (bez Kosova) 2002.

Srbi			82.86%
Mađari			3.91%
Bošnjaci			1.82%
Romi			1.44%
Jugoslaveni			1.08%
Hrvati			0.94%
Ostali			9.79%

	Ukupno^[11]		Uža Srbija		Vojvodina
	Broj	%	Broj	%	Broj	%
UKUPNO	7.498.001	100	5.466.009	100	2.031.992	100
Srbi	6.212.838	82.86	4.891.031	89.48	1.321.807	65.05
Crnogorci	69.049	0.92	33.536	0.61	35.513	1.75
Jugoslaveni	80.721	1.08	30.840	0.56	49.881	2.45
Albanci	61.647	0.82	59.952	1.1	1.695	0.08
Bošnjaci	136.087	1.82	135.670	2.48	417	0.02
Bugari	20.497	0.27	18.839	0.34	1.658	0.08
Bunjevci	20.012	0.27	246	0	19.766	0.97
Nijemci	3.901	0.05	747	0.01	3.154	0.16
Goranci	4.581	0.06	3.975	0.07	606	0.03
Hrvati	70.602	0.94	14.056	0.26	56.546	2.78
Makedonci	25.847	0.35	14.062	0.26	11.785	0.58
Muslimani	19.503	0.26	15.869	0.29	3.634	0.18
Romi	108.193	1.44	79.136	1.45	29.057	1.43
Rumunji	34.576	0.46	4.157	0.08	30.419	1.5
Rusi	2.588	0.03	1.648	0.03	940	0.05
Rusini	15.905	0.21	279	0.01	15.626	0.77
Slovaci	59.021	0.79	2.384	0.04	56.637	2.79
Slovenci	5104	0.07	3.099	0.06	2.005	0.1
Česi	2.211	0.03	563	0.01	1.648	0.08
Ukrajinci	5.354	0.07	719	0.01	4.635	0.23
Mađari	293.299	3.91	3.092	0.06	290.207	14.28
Vlasi	40.054	0.53	39.953	0.73	101	0
Ostali	11.711	0.16	6.400	0.12	5.311	0.26
Neizjašnjeni	107.732	1.44	52.716	0.97	55.016	2.71
Nepoznato	75.483	1.01	51.709	0.95	23.774	1.17

Vjerski sastav

Podrobniji članak o temi: Srpska pravoslavna crkva

Srbija (bez Kosova) 2002.

Pravoslavci			84.1%
Katolici			6.24%
Muslimani			4.82%
Protestanti			1.44%

Najveći broj stanovništva Srbije je pravoslavne vjere. Slijede muslimani, rimokatolici i protestanti.

Ustav i zakoni Srbije dozvoljavaju slobodu vjere. Vlada na svim razinama nastoji zaštiti ovo pravo u cjelini. Srbija nema državnu religiju, pa se ni vjerski blagdani ne slave kao državni praznici. No, građanima je dozvoljeno da za svoje velike vjerske praznike uzmu slobodan dan.

Jezik

Podrobniji članak o temi: Srpski jezik

Službeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Usporedno s ćirilicom koristi se i latinica, iako ona Ustavom Srbije nije određena kao službeno pismo. U Vojvodini su, uz srpski, službeni jezici i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski.

Politički ustroj

Ustav, izborni sustav i dioba vlasti

Palača Srbija , vladina zgrada

Narodna Skupština

Zgrade Vrhovnog suda Srbije

Oblik vladavine: parlamentarna republika;
Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.

Predsjednik Republike Srbije je Tomislav Nikolić.

Predsjedatelj Narodne skupštine: Maja Gojković.

Predsjednik Vlade Republike Srbije je Aleksandar Vučić.

Političke stranke u Republici Srbiji

Manjinske stranke u Republici Srbiji

Državni praznici

Hram Svetog Save i Nacionalna knjižnica na Vračaru.

Datum	Naziv	Opaska
1. i 2. siječnja	Nova godina
7. siječnja	Pravoslavni Božić
14. siječnja	Julijanska Nova godina	nije neradni dan
27. siječnja	Dan Svetog Save	radni dan, ali nije nastavni dan
15. i 16. veljače	Dan državnosti	Dan vojske Srbije
	Veliki petak
	Uskrs
	Uskrsni ponedjeljak
1. i 2. svibnja	Praznik rada
9. svibnja	Dan pobjede
28. lipnja	Vidovdan

ZANIMLJIVOSTI IZ SVIJETA

četvrtak, 31. ožujka 2016.

SVE O SRBIJI