![]() |
Република Србија | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Himna Bože pravde | |||||
![]() | |||||
Glavni grad | Beograd | ||||
Službeni jezik | srpski 1) | ||||
Državni vrh | |||||
- Predsjednik Republike | Tomislav Nikolić | ||||
- Predsjednik Vlade | Aleksandar Vučić | ||||
Neovisnost | 13. srpnja 1878., od 1918. dio višenacionalnih država do 5. lipnja2006. | ||||
Površina | 115 . po veličini | ||||
- ukupno | 77.474 km2 | ||||
- % vode | 0,25 % | ||||
Stanovništvo | 93. . po veličini | ||||
- ukupno (2005.) | 7,498.001 | ||||
- gustoća | 106.34/km2 | ||||
BDP (PKM) | procjena 2008. | ||||
- ukupno | 81,09 milijardi $ (72.) | ||||
- po stanovniku | 10,910 $ (75.) | ||||
Valuta | srpski dinar (100 para) | ||||
Pozivni broj | +381 | ||||
Vremenska zona | UTC +1 UTC +2 ljeti | ||||
Internetski nastavak | .rs 2) | ||||
1) Prema Ustavu Srbije od 30. rujna 2006. službeni su srpski jezik i ćirilično pismo, dok su u autonomnoj pokrajini Vojvodinislužbeni i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski izapadnorusinski jezik; 2) .rs je službeno prihvaćen i dodjeljen Srbiji, a u upotrebi je odožujka 2008. |
Srbija (službeni naziv: Republika Srbija) kontinentalna je država u jugoistočnoj, djelomično u srednjoj Europi. Površinom spada među zemlje srednje veličine. Na sjeveru graniči s Mađarskom, na zapadu s Hrvatskom,Bosnom i Hercegovinom, na jugozapadu sa Crnom Gorom, na istoku s Rumunjskom i Bugarskom te na jugu sMakedonijom i Republikom Kosovo. Glavni grad je Beograd.
Sadašnje granice Srbije su uspostavljene (osim granice s Kosovom) nakon Drugog svjetskog rata stvaranjemJugoslavije. Republika Srbija je nastala kao samostalna država 2006. nakon što su građani Crne Gore na referendumu odlučili napustiti državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Prema Ustavu Republike Srbije, u sastavu Srbije nalaze se autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija. Kosovo je 2008. godine proglasilo neovisnost, što je priznalo 85 zemalja članica OUN, čemu se službeni Beograd protivi.
Prema političkom ustroju Srbija je parlamentarna Republika. Srbija je članica Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe,Partnerstva za mir te Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Srbija je i službeni kandidat za članstvo uEuropskoj uniji.
Sadržaj
[sakrij]- 1Povijest
- 2Zemljopis
- 3Stanovništvo
- 4Politički ustroj
- 5Gospodarstvo
- 6Kultura
- 7Srpsko-hrvatski odnosi
- 8Zanimljivosti
- 9Galerija fotografija
- 10Izvori
- 11Vanjske poveznice
Povijest

Prapovijest, stari i srednji vijek
U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu te u 9. primili kršćanstvo.[1] Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom od 750. do 959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. Od 1085. do 1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.
Godine 1168. na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja. Nemanjina država obuhvaćala je sljedeća područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bezPrizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave te gornje i srednje Podrinje. Godine 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine poslije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Dušana, kada je obuhvaćala teritorij današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije,Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša V. 1371., rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.
Od 1371. do 1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. Dana 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. Godine 1402. Lazarev sin Stefan postaje despot. Od 1427. do 1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.
Rani novi vijek (Osmansko carstvo)
Srbija je pala pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjeleHrvatske. Zbog turske najezde i nasilja nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. daje dozvolu Srbima nastaniti se u Habsburškoj monarhiji, što je prouzročilo prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do druge seobe Srba došlo je nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta su područja naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice takvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.
Devetnaesto stoljeće
Zbog turske tiranije nad srpskim življem, u Orašcu je 1804. podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. 15. veljače 1815. podignut је Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem.
Rezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835.Godine 1867. donijet je sultanov ukaz (ferman) o povlačenju turske vojske iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je naBerlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Tih godina nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje za stvaranjem Velike Srbije unutar viših državnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem agresivnih ratova Srbije sa susjedstvom.
Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.
Dvadeseto stoljeće
Balkanski ratovi

Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj – izlazak na Jadransko more preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovoljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja zapadne Bugarske.
Prvi svjetski rat
Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat.Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine poslije probijena je solunska bojišnica.
Međuratno razdoblje (Kraljevina SHS/Jugoslavija)

Krajem studenog priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina.Država Slovenaca, Hrvata i Srba, zbog opasnosti od talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća uZagrebu 25. studenog 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.
Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 9. listopada 1934. u Marseillu od strane Vlade Černozemskog, člana makedonske revolucionarne organizacije VMRO.
Drugi svjetski rat
U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije, koja je započela Bombardiranjem Beograda 6. travnja 1941. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije ušao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te pomagači njemačkim okupatorima Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpusDimitrija Ljotića.
Poslijeratna Srbija (SFRJ)

Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine zabranjen je povratak u zemlju dinastiji Karađorđevića,[2] a Jugoslavija je proglašena za republiku pod nazivom Demokratska Federativna Jugoslavija. Ovaj naziv je ubrzo (1946.) promijenjen u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a Srbija postaje jedna od šest federalnih Narodnih Republika. Ustavom Jugoslavijeod 1963. godine država mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a Srbija dobiva naziv u SR Srbija.
Srbija nakon raspada SFRJ
Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi između Oslobodilačke vojske Kosova i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.
Dvadesetprvo stoljeće

Nakon izbora 2000. godine dolazi do općih prosvjeda 5. listopada jer Slobodan Milošević nije želio prihvatiti rezultate izbora i izbornu pobjedu kandidata Demokratske opozicije Srbije Vojislava Koštunice. Pristalice DOS-a dolazile su u Beograd od ranog jutra, organizirano iz više pravaca, iz cijele Srbije, a predvodili su ih vođe te koalicije na čelu sa Zoranom Đinđićem , prvim demokratski izabranim gradonačelnikom Beograda i nakon sloma Slobodana Miloševića , prvim demokratskim premijerom Srbije. 6. listopadaSlobodan Milošević se obratio narodu putem televizije i službeno priznao poraz na izborima.
Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost dvjema republikama.
12. ožujka 2003. godine , ispred zgrade Vlade Republike Srbije u Beogradu, izvšen je atentat na Zorana Đinđića , tadašnjeg srpskog premijera.
Otcjepljenje Crne Gore

Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.
Otcjepljenje Kosova

U ožujku 2008. Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije, a do sada ga je priznalo 70-ak država[3] i smatra se samostalnom republikom pod međunarodnim nadzorom, dok Republika Srbija još uvijek područje Kosova smatra sastavnim dijelom svog državnog područja.
Zemljopis

Reljef
Srbiju čine tri velike zemljopisne cjeline: Panonska nizina, brežuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje.
Panonska nizina zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i praporne visoravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).
Južno od Save i Dunava prevladava brdovito područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko dvije trećine površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine.
Područja viša od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i skupina viših planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu. Najznačajnije planine u Srbiji suTara, Kopaonik, Suva planina, Zlatibor, Zlatar, Fruška gora i Balkan.
70% površine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 30% spada u Srednju Europu(Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u dužini od 2114 km, a dužina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Kosovu 352 km, BJR Makedoniji 221 km, Crnoj Gori203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.
Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Tri su planinska vrha iznad 2000 metara nadmorske visine,[4]a najviši od njih je Midžor (na granici s Bugarskom u Staroj planini). Visine je 2168 m.[5] Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvanešume. Srbija je bogata i vodama.
Tlo
Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.
Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).
Na pomoravskom području prevladavaju aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.
Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.
Vode
Rijeke Srbije najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Vode s većeg dijelametohijskog područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji:Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km 2).
Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.
Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takvaakumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perućačko i Zvorničko (na Drini).
Biljni pokrov
Cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-zemljopisnoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 27% šumskih površina.[6]
Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:
- Nizinski pojas (područje aluvijalne ravnice Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine i Kosova polja) – šume hrasta lužnjaka, jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.
- Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava) – šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
- Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na vapnenačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.
- Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niskeklekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.
- Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenjara, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.
Zaštićena priroda

Srbija ima četiri nacionalna parka (Đerdap, Kopaonik, Tara, Fruška gora) te veći broj parkova prirode, prirodnih rezervata i spomenika.
Stanovništvo

Razmještaj i sastav stanovništva
Srbija ima prema zadnjem popisu iz 2002. godine 7 498 001 stanovnika[7] i spada u srednje naseljena europske države s prosječnom gustoćom naseljenosti od 111 st/km2. U glavnom gradu živi 20% ukupnog stanovništa. Od ukupnog broja stanovništva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovništva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najgušće je naseljena peripanonska Srbija (najviše zbog grada Beograda). Vojvodina i planinsko-kotlinsko područje nešto je rjeđe naseljeno od državnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. Kosmet ima više od 200 st/km2, a osim južnog Pomoravlja, ostale subregije imaju manje od 50 st/km2.
Ukoliko se izuzme razdoblje Drugog svjetskog rata, broj stanovnika Srbije se od početka 20. stoljeća stalno povećavao, najviše na Kosovu i Metohiji. Gotovo čitava Središnja Srbija, izuzev većih gradova u posljednje vrijeme bilježi pad broja stanovništva, kao i Banat i središnji dijelovi Bačke. Stanovništvo većih urbanih područja više se povećava doseljavanjem nego vlastitim prirodnim prirastom.
Poslije drugog svjetskog rata stanovništvo Srbije u cjelini stari. U zadnja dva desetljeća u Središnjoj Srbiji i Vojvodini smanjuje se broj radno sposobnog stanovništva. U razdoblju od 1961. do 2002. udio mladog stanovništva (0-19 godina) smanjio se s 35% na 22% dok se udio starog stanovništva popeo s 11% na 24%.
Demografska povijest
- 1991. 9.778.991 st. (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi)[8]
- 1981. 9.313.676 st. (Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi)[9]
- 1971. 8.446.591 st. (Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 %)
- 1961. 7.642.227 st. (Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi)
- 1953. 6.979.154 st. (Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 %)
- 1948. 6.527.966 st. (Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi) [10]
Narodnosni sastav

Većinsko dvotrećinsko stanovništvo od Srbijinih devet i pol milijuna stanovnika čine Srbi, dok su jedna trećina nacionalne manjine.
Srbija (bez Kosova) 2002. | ||||
---|---|---|---|---|
Srbi | 82.86% | |||
Mađari | 3.91% | |||
Bošnjaci | 1.82% | |||
Romi | 1.44% | |||
Jugoslaveni | 1.08% | |||
Hrvati | 0.94% | |||
Ostali | 9.79% | |||
Ukupno[11] | Uža Srbija | Vojvodina | ||||
Broj | % | Broj | % | Broj | % | |
UKUPNO | 7.498.001 | 100 | 5.466.009 | 100 | 2.031.992 | 100 |
Srbi | 6.212.838 | 82.86 | 4.891.031 | 89.48 | 1.321.807 | 65.05 |
Crnogorci | 69.049 | 0.92 | 33.536 | 0.61 | 35.513 | 1.75 |
Jugoslaveni | 80.721 | 1.08 | 30.840 | 0.56 | 49.881 | 2.45 |
Albanci | 61.647 | 0.82 | 59.952 | 1.1 | 1.695 | 0.08 |
Bošnjaci | 136.087 | 1.82 | 135.670 | 2.48 | 417 | 0.02 |
Bugari | 20.497 | 0.27 | 18.839 | 0.34 | 1.658 | 0.08 |
Bunjevci | 20.012 | 0.27 | 246 | 0 | 19.766 | 0.97 |
Nijemci | 3.901 | 0.05 | 747 | 0.01 | 3.154 | 0.16 |
Goranci | 4.581 | 0.06 | 3.975 | 0.07 | 606 | 0.03 |
Hrvati | 70.602 | 0.94 | 14.056 | 0.26 | 56.546 | 2.78 |
Makedonci | 25.847 | 0.35 | 14.062 | 0.26 | 11.785 | 0.58 |
Muslimani | 19.503 | 0.26 | 15.869 | 0.29 | 3.634 | 0.18 |
Romi | 108.193 | 1.44 | 79.136 | 1.45 | 29.057 | 1.43 |
Rumunji | 34.576 | 0.46 | 4.157 | 0.08 | 30.419 | 1.5 |
Rusi | 2.588 | 0.03 | 1.648 | 0.03 | 940 | 0.05 |
Rusini | 15.905 | 0.21 | 279 | 0.01 | 15.626 | 0.77 |
Slovaci | 59.021 | 0.79 | 2.384 | 0.04 | 56.637 | 2.79 |
Slovenci | 5104 | 0.07 | 3.099 | 0.06 | 2.005 | 0.1 |
Česi | 2.211 | 0.03 | 563 | 0.01 | 1.648 | 0.08 |
Ukrajinci | 5.354 | 0.07 | 719 | 0.01 | 4.635 | 0.23 |
Mađari | 293.299 | 3.91 | 3.092 | 0.06 | 290.207 | 14.28 |
Vlasi | 40.054 | 0.53 | 39.953 | 0.73 | 101 | 0 |
Ostali | 11.711 | 0.16 | 6.400 | 0.12 | 5.311 | 0.26 |
Neizjašnjeni | 107.732 | 1.44 | 52.716 | 0.97 | 55.016 | 2.71 |
Nepoznato | 75.483 | 1.01 | 51.709 | 0.95 | 23.774 | 1.17 |
Vjerski sastav

Srbija (bez Kosova) 2002. | ||||
---|---|---|---|---|
Pravoslavci | 84.1% | |||
Katolici | 6.24% | |||
Muslimani | 4.82% | |||
Protestanti | 1.44% | |||
Najveći broj stanovništva Srbije je pravoslavne vjere. Slijede muslimani, rimokatolici i protestanti.
Ustav i zakoni Srbije dozvoljavaju slobodu vjere. Vlada na svim razinama nastoji zaštiti ovo pravo u cjelini. Srbija nema državnu religiju, pa se ni vjerski blagdani ne slave kao državni praznici. No, građanima je dozvoljeno da za svoje velike vjerske praznike uzmu slobodan dan.
Jezik

Službeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Usporedno s ćirilicom koristi se i latinica, iako ona Ustavom Srbije nije određena kao službeno pismo. U Vojvodini su, uz srpski, službeni jezici i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski.
Politički ustroj
Ustav, izborni sustav i dioba vlasti
- Oblik vladavine: parlamentarna republika;
- Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.
- Predsjednik Republike Srbije je Tomislav Nikolić.
- Predsjedatelj Narodne skupštine: Maja Gojković.
- Predsjednik Vlade Republike Srbije je Aleksandar Vučić.
- Političke stranke u Republici Srbiji
- Srpska napredna stranka
- Socijalistička partija Srbije
- Demokratska stranka
- Socijaldemokratska stranka
- Demokratska stranka Srbije
- Demohrišćanska stranka Srbije
- Jedinstvena Srbija
- Liberalno-demokratska Partija
- Liga socijaldemokrata Vojvodine
- Nova Srbija
- Srpska radikalna stranka
- Srpski pokret obnove.
- Manjinske stranke u Republici Srbiji
- Demokratski savez vojvođanskih Hrvata
- Koalicija Albanaca Preševske doline
- Sandžačka Demokratska Partija
- Savez vojvođanskih Mađara
- Romska partija
- Unija Roma Srbije
Državni praznici
Datum | Naziv | Opaska |
---|---|---|
1. i 2. siječnja | Nova godina | |
7. siječnja | Pravoslavni Božić | |
14. siječnja | Julijanska Nova godina | nije neradni dan |
27. siječnja | Dan Svetog Save | radni dan, ali nije nastavni dan |
15. i 16. veljače | Dan državnosti | Dan vojske Srbije |
Veliki petak | ||
Uskrs | ||
Uskrsni ponedjeljak | ||
1. i 2. svibnja | Praznik rada | |
9. svibnja | Dan pobjede | |
28. lipnja | Vidovdan |